Arcaphobia fobija

strah od korištenja bankomata krajem mjeseca


(podrijetlo, izved: arca - sef ili riznica)

Arkafobija se najčešće razvija tijekom studenstskih godina kad kartica za bankomat manje označava sredstvo za pristup novcu, a više trofej koji simbolizira odraslu dob. Loše gospodarenje sredstvima, sastavni dio studenstske prisege, često ima za posljedicu prve znakove arkafobije.

Ako tu bolest ponesete sa sobom u kasniji život, simptomi mogu biti okrutni. Bolesnici imaju običaj ne odlučiti se za bankomat ispred kojeg je red, a sigurno nikad neće koristiti bankomat u trgovini. Ako arkafob doista mora učiniti zaokret od 180 stupnjeva s bankomata u kojem nema novca, često ga je moguće čuti kako psuje prije mrmljanja nečega.
U konačnici, jedini lijek je kontrolirati svoj novac, što je za arkafobe jednako bilježenju broja udaha koji učine svaki mjesec, a da ne prijeđu deset tisuća, to se neće nikada dogoditi. Nevjerojatno, tvrdi se da je milijunski vlasnik trkaćih konja, Aga Sahga, pomalo arkafob, te otuda imena njegovih konja (Nedovoljna sredstva, zatim trostruki pobjednik konjičkog derbija u Epsomu, Obratite se banci). Arkafobi obično u siječnju spavaju zimski san.

Fortunophobia

Strah (fobija) da će vaši brojevi biti izvučeni na lotu ili lutriji ako ne uplatite listić.

(podrijetlo, izved.: fortuna-sreća; bihebdomas-dvaput tjedno)

To je okrutna fobija. Kao što i samo ime kaže (fortunofobija doslovno znači strah ,fobija, od sreće, a ne kako se često prikazuje, strah, fobija, od sudbine), postoji samo jedan djelotvoran način njezinog liječenja, a taj je korištenjem recepta koji kaže : "Svaki tjedan uplatiti lutriju". Stvarno nema druge nade. Možete pokušati s naglim odvikavanjem te hrabro odbiti igrati brojeve koje ste koristili zadnjih deset godina, na osnovu čudnog algoritma obiteljskih rođendana usađenih u vašem mozgu. Unutar jednog tjedna biste mogli biti izliječeni. Naravno., možete također biti i barska mušica, s čašicom u ruci, i bilo kojeg pijanca koji želi slušati zabavljati pričom o "tjednu kada niste igrali". Stvarno težak slučaj.

Depoconchophobia

strah od poklapanja telefona

(podrijetlo, izved.: deponere - spustiti; concha - školjka)
Zahvaljujući telefonskim sekretaricama depokonhofobija je rijetka. Taj nemilosrdan užas prikiva žrtve za slušalicu učinkovitije čak i od automatske linije za pomoć. Depokonhofobi strahuju da osoba koju zovu može odgovoriti bilo kada unatoč činjenici da je telefon zvonio beskrajno dugo. I tako oni strahuju spustiti slušalicu. Mnogi čuju sablasne odgovore, uvjereni da je netko dignuo slušalicu odmah nakon što su oni spustili. Istog trenutka ju vraćaju na uho uz optimističan "Halo". Poseban tip je Daveyjeva depokonhofobija: strah od spuštanja slušalice dok ste na čekanju (naziv je dobila po čovjeku koji je prvi otkrio bolest kada je 1972. godine ostao na čekanju na telefonskim informacijama preko tri godine).
Kronični bolesnici neće staviti morsku školjku na uho iz straha da će ih more staviti na čekanje te im se ubrzo javiti. Depoconchophobia je pridruženi strah, uobičajen među korisnicima mobitela, da niste stisnuli gumb za završetak poziva. Bolesnici će brzo otrpjeti nekoliko minuta tišine, ušutkujući sve na vidiku prije nego budu uvjereni kako je sigurno nastaviti razgovarati.

Aquadormophobia

strah od slinjenja dok spavate u vlaku

Kao što će uvidjeti poznavaoci latinskog jezika ova fobija je dobila ime od spajanja riječi Dormio (sve što ima veze sa spavanjem) i Aqua ( sve što ima veze, u ovom slučaju, s neugodnomn dužinom pljuvačke)
Istinski okrutan aspekt akvadormofobije potječe od činjenice da se ona ne može spriječiti. Točno u trenutku kad bi njihov strah trebao početi djelovati, bolesnici zaspu. Vrlo brzo sanjaju ugodan san o tome kako jedu sladoled na suncu, majica im je mokra, a osoba nasuprot nelagodno se smije. Ova fobija napada većinom pretile muškarce stare izmedu 45 i 54 godine.
Manje uobičajena, ali malignija varijanta je alter aquadormophobia kod koje bolesnici strahuju od trenutka buđenja, pri čemu otkriju da su nehotice zaspali na ramenu suputnika, te poslije slinili po njemu. Prije nekoliko godina u jednoj "vizionarskoj željezničkoj kompaniji" , naravno u SAD-u, a gdje bi drugo, pokrenuta je kampanja izdavanja bedževa sa natpisom "Probudi me na mojoj stanici" koji su bili dostupni putnicima sklonim spavanju, te zatim s natpisom "Molim vas probudite me ako hrčem" te čak "Molim vas udarite me ako slinim"

Aperepiphobia

Aperepiphobia
- strah od otvaranja elektroničke pošte

(podrijetlo, izved.: aperire-otvoriti; epistula-pismo)
Aperepifobi su ljudi koji strahuju od bilo kakve elektroničke pošte, od obične neželjene pošte do važnijih stvari koje im šalje njihov nadređeni. Oni se jednostavno boje nepoznate prirode dotad neotvorenih poruka. Elektronička pošta može biti sjajna, odavno izgubljeni prijatelji ponovo stupaju u kontakt. Ipak na našim radnim mjestima na kojima dominiraju računala, i gdje će ti osoba koja zuri u tebe za stolom nasuprot tvoga veselo poslati elektroničko pismo kako bi te zamolila da joj dodaš spajalice , elektronička pošta može usmjeriti dosta smeća: obavijestiti o poslovima za koje ti šef kaže da ih moraš obaviti, obavijestiti o poslovima za koje ti šef kaže da ih nisi obavio, obavijestiti o poslovima u vezi kojih ti šef kaže kako uskoro nećeš imati što raditi ako ih ubrzo nedovršiš. Stoga sažalite se nad aperepifobom koji začuje "ping" zvuk e-maila koji je stigao i osjeti trnce kako se spuštaju niz kralježnicu. Budite ljubazni prema njima. Možda biste im mogli poslati e-mail.

Duxophobia

Duxophobia
strah od vlastitog šefa

(podrijetlo, izved.: dux-zapovjednik)
Bez obzira na to koliko se slažete sa svojim šefom ili se ponosite vašim posebnim odnosom, vi nikada nemožete zaista biti prijatelji. Uvijek postoji mogućnost da je jednog dana Vaš šef "ustao na lijevu nogu". Bilo što može utjecati na mišljenje koje šef ima o vama: automobil koji vozite, rasprava koju je imao sa svojom partnericom, način na koji ste rekli "dobro jutro". Kao posljedica toga većinu radnih odnosa zaokuplja duksofobija. U umjerenom obliku je savladiva, dapače, neki bi rekli i da je zdrava. U prekomjernom obliku može dovesti do svakojakih problema.

Exuerphobia

Exuerphobia
strah od svlačenja

(podrijetlo, izved.: exuere - skinuti/svući)
Za većinu liječnika ovu fobiju je najlakše dijagnosticirati, jer pacijenti odbijaju dopustiti da ih se pregleda. Taj strah bi također lako razumjeli, da nije činjenice što mnogi bolesnici koji tvrde da nisu u stanju skinuti slojeve odjeće kada su svijetla gotovo prigušena, jesu pak isti oni ljudi koji nastavljaju po kući šetati goli. Liječnici ne mogu učiniti puno za prosječnog eksuerfoba, osim preporuke da pokušaju pojačati centralno grijanje. Ne smije se zamijeniti s nudufobijom.

Perdetophobia

Perdetophobia
Strah da na računalu niste pohranili ono što ste radili

- podrijetlo: pedre-izgubiti; totus-sve
Ako imate sreće, strah da niste pohranili svoj posao na računalu samo je kratkotrajni napad panike, vjerojatno i panični trenutak stiskanja tipke nakon kojeg slijedi erupcija euforičnog vala olakšanja da dokument na kojem ste radili posljednja dva sata postoji i da je ispravan. Možete čestitati sebi zbog činjenice što su Vas, iako ste onemogućili automatsko pohranjivanje, još jednom spasile te divne riječi "dokument oporavljen" (document recovered). Međutim život perdetofobima kao da nedopušta tako sretne krajeve. Perdetofob živi u strahu da će mu niz informacijsku riječnu veleprometnicu otploviti ne samo arhiva elektroničke pošte, već i magnum opus, glavno djelo njegovog cijelog života (knjiga na kojoj je radio zadnjih deset godina, baš ona koja će mu doneti milijune). Za perdetofoba devet najgorih riječi na svijetu dolazi od informatičara

"Stari, najbolje je da ga isključiš i ponovo upališ"

Insistophobia

Insistophobia
strah od parkiranja

Jedna od nekolicine fobija koja je više ženska nego muška ali neznatno (po procjeni samo 20% žena boluju od straha od parkiranja od postotka muškaraca). Ime preuzima od latinske riječi za "zaustavljanje". Intrigantno je što ista riječ može značiti pritisnuti ili nastaviti, tako da možda u tome leži problem. Skoro svi insistofobi poboljšavaju svoj automobil nabavljanjem novih parkirnih senzora koji ispuštaju zvučni signal ako ste u blizini drugog automobila ili nekakve prepreke. Za insistofobe se ne radi o tome da oni to ne mogu učiniti. Nekada su mogli vrlo često. Radi se samo o tome da u nekoj točki, samo jedanput, vjerojatno, to nisu napravili i odonda nema veze da li su mogli ili ne. Pogotovo kada se uzme u obzir uski prostor za parkiranje, prometna cesta i ljude koji Vas promatraju dok vi polako gubite živce. Insistofobi su skloni ne koristiti svoj automobil kad god mogu i radije koriste javni prijevoz.