Abcelofobija - strah od napuštanja zahodske kabine.

Abcelofobi obično smatraju da simptomi počinju kad u zahodskoj kabini čuju kako ulazi njihov nadređeni. "Velika želja za anonimnošću" tjera ih da ostanu u zahodskoj kabini onoliko dugo koliko je potrebno da  "put bude čist". Mnoge abcelofobe zadržava strah da će morati otvoreno preuzeti krivicu za ogavni smrad. 

Ako su dovoljno sretni da nadređenog sretnu prije odlaska u toalet pokušavat će glumiti kako su navratili u toalet onako usput. Zadržavat će se ispred ogledala i odgađati odlazak u zahodsku kabinu sve dok sve osobe napuste toalet. 

Preporučavamo naš Web Magazin  Zanimljivosti u prolazu

Heliofobija – strah od sunca poznatu pod nazivom i vampirsko ludilo

Heliofobija utječe na stotine ljude, a stručnjaci kažu da postaje sve popularnija zbog toga što se mnogi boje raka kože. Oni koji pate od heliofobije izbjegavaju sunce pod svaku cijenu, te se na njih gleda kao na “noćne ptice”. Užasavaju se danjeg svijetla i drže se što tamnijih prostora. 

Često su u podrumima i provode jako puno vremena u kući. Televizija, filmovi, a posebice priče o vampirima su pomogli u širenju heliofobije.

U mnogim kulturama heliofobija se smatrala znakom da je netko zaista vampir. Pa vjerujemo da i svo ono ludilo za Sumrakom igra svoju ulogu u širenju ove fobije.

Zanimljivi Blogovi:

• Zdravlje

• Imunitet ljudskog organizma

• Bolesti i prirodni lijekovi

Fortunophobia

Strah (fobija) da će vaši brojevi biti izvučeni na lotu ili lutriji ako ne uplatite listić.

(podrijetlo, izved.: fortuna-sreća; bihebdomas-dvaput tjedno)

To je okrutna fobija. Kao što i samo ime kaže (fortunofobija doslovno znači strah ,fobija, od sreće, a ne kako se često prikazuje, strah, fobija, od sudbine), postoji samo jedan djelotvoran način njezinog liječenja, a taj je korištenjem recepta koji kaže : "Svaki tjedan uplatiti lutriju". Stvarno nema druge nade. Možete pokušati s naglim odvikavanjem te hrabro odbiti igrati brojeve koje ste koristili zadnjih deset godina, na osnovu čudnog algoritma obiteljskih rođendana usađenih u vašem mozgu. Unutar jednog tjedna biste mogli biti izliječeni. Naravno., možete također biti i barska mušica, s čašicom u ruci, i bilo kojeg pijanca koji želi slušati zabavljati pričom o "tjednu kada niste igrali". Stvarno težak slučaj.

Calvophobia - stah (fobija) od ćelavljenja

(podrijetlo, izved.: calvus - ćelav)

Nije iznenađujuće da je ovo isključivo muški strah. Ako želite pronaći kalvofoba otiđite do ogledala : obično je ondje, češlja se kako bi provjerio kakvo je trenutno stanje stvari. Mnogi su kalvofobi proveli godine posjećujući frizera, a izgovarajući riječi: "Ma samo podšišati, molim!", prije nego su konačno priznali svoju bolest. Često traže da kući ponesu ošišane pramenove, navodno kao podsjetnik, no, zapravo se nadaju da će ih dati na kriogeno zamrzavanje u slučaju da trihologija bude ikada dostupna u primarnoj zdravstvenoj zaštiti. Slijedeća faza je "operi i ne idi", tijekom koje bolesnik provede neumjereno dugo vremena zureći u dlake koje su ispale nakon pranja kose.U toj točki, kalvofobi kreću jednim od dva smera: ili slijede sistem Češljanja Ostatka Duže Kose Preko Ćelavog Dijela Glave ili odluče promijeniti obrnuti stil nenošenja donjeg veša (tzv. Obrnuti commando) te ne nose ništa na glavi.

Diveruphobia

Strah od priznavanja istine

(podrijetlo, izved.:dicere-reći; verum-istina)
Svi smo mi u nekom trenutku odbili priznati da smo pogriješili, tjerajući sami sebe u slijepu ulicu argumenata te odbijajući prihvatiti jedini put van. To nije diverufobija. To je samo tvrdoglavost. Istinska diverufobija očituje se puno štetnijim navikama. Sredovječni muškarac, primjerice, očajnički želeći izgledati mladoliko, noseći neprikladne marke odjeće i pokušavajući koristiti jezik ulice, osim što je potencijalan senekofob, nedvojbeno je i diverufob. Vladini ministri mogu postati diverufobni, često i prije nego što napuste dužnost. Jedanput kada čuju kako premijer u javnoj izjavi daje svoju "punu i bezuvjetnu potporu", fobija počinje djelovati. Premijer se i dalje bori u očajničkom pokušaju da porekne ili ponekad ponovo definira istinu o određenom problemu, povremeno koristeći svoju djecu ili obitelj kao kazališne rekvizite. Srećom, njihova diverufobija obično je privremena.

Ceterinfanophobia

strah od tuđe djece

(podrijetlo, izved.: ceter-drugi; infans-dijete)

Ovaj povremeni strah napada sve razine društva: samce, oženjene. one bez djece, blagoslovljene, itd. Trebalo bi također reći kako nije moguće patiti od ceterinfanofobije zbog vlastite djece, ona su bezprijekorna i od njih ne treba strahovati. Od njih može strahovati netko drugi. To je glavna osobina podvojenosti ceterinfanofobije: tuđa djeca su nepristojna, vaša su samo živahna, tuđa djeca pokušavaju naneti teške tjelesne ozljede, vaša se vole igrati malo grublje. I tako dalje. Bolesnici se često mogu prepoznati po ukočenom osmijehu, koji nose poput oklopa protiv napadnog sedmogodišnjaka koji je upravo rekao nešto bolno i istinito o njima.

Ventignophobia

Strah da ste glasno prdnuli dok ste slušali muziku sa slušalicama na ušima
(podrijetlo, ventus - vjetar; igarus - nesvjestan čega)

Iz iste obitelji fobija kao i fortavokofobija, ta društveno kobna bolest kao i mnoge slabo poznate fobije često napada bolesnika dok putuje. Simptomi uključuju paranoju zbog učestalih potajnih pogleda suputnika i neobjašnjiv osjećaj krivice. Psiholozi također imaju izreku: "Svim sredstvima izlječi ventignofoba, ali prvo otvori prozor"

Parensophobia

Strah od roditeljstva
(podrijetlo, izved.: parens - roditelj)
Većina ljudi ni ne zna da ta fobija postoji dok ih ne pogodi. Nekada ih nemože pogoditi godinu dana nakon rođenja njihovog "malog anđela", onda iznenada, BUM, i tu je. Uobičajene misli uključuju: "Čekaj malo, nisam dovoljno zreo(-la) da učinim pravu stvar za ovo malo stvorenje, nisam dovoljno razuman (-na) da ga čuvam od nevolje, nisam ODRASTAO (-LA). Kao s većinom bolesti, žene su im daleko više dorasle nego muškarci. Žene misle: "Čudno" u trajanju od samo nekoliko sekundi i onda zaborave na to. Kod muškaraca se ta fobija često može zamijeniti s krizom srednjih godina, a uistinu nekad i jest kriza srednjih godina. Klasični muški parensofob obično će svoju bebu u sjedalici pokušati nositi svuda sa sobom: u teretanu, trgovine, kafiće, itd. Liječnici ne znaju što liječi parensofobiju. Sve što znaju jest da se nešto dogodi i jednog dana je jednostavno nema.

Depoconchophobia

strah od poklapanja telefona

(podrijetlo, izved.: deponere - spustiti; concha - školjka)
Zahvaljujući telefonskim sekretaricama depokonhofobija je rijetka. Taj nemilosrdan užas prikiva žrtve za slušalicu učinkovitije čak i od automatske linije za pomoć. Depokonhofobi strahuju da osoba koju zovu može odgovoriti bilo kada unatoč činjenici da je telefon zvonio beskrajno dugo. I tako oni strahuju spustiti slušalicu. Mnogi čuju sablasne odgovore, uvjereni da je netko dignuo slušalicu odmah nakon što su oni spustili. Istog trenutka ju vraćaju na uho uz optimističan "Halo". Poseban tip je Daveyjeva depokonhofobija: strah od spuštanja slušalice dok ste na čekanju (naziv je dobila po čovjeku koji je prvi otkrio bolest kada je 1972. godine ostao na čekanju na telefonskim informacijama preko tri godine).
Kronični bolesnici neće staviti morsku školjku na uho iz straha da će ih more staviti na čekanje te im se ubrzo javiti. Depoconchophobia je pridruženi strah, uobičajen među korisnicima mobitela, da niste stisnuli gumb za završetak poziva. Bolesnici će brzo otrpjeti nekoliko minuta tišine, ušutkujući sve na vidiku prije nego budu uvjereni kako je sigurno nastaviti razgovarati.

Aquadormophobia

strah od slinjenja dok spavate u vlaku

Kao što će uvidjeti poznavaoci latinskog jezika ova fobija je dobila ime od spajanja riječi Dormio (sve što ima veze sa spavanjem) i Aqua ( sve što ima veze, u ovom slučaju, s neugodnomn dužinom pljuvačke)
Istinski okrutan aspekt akvadormofobije potječe od činjenice da se ona ne može spriječiti. Točno u trenutku kad bi njihov strah trebao početi djelovati, bolesnici zaspu. Vrlo brzo sanjaju ugodan san o tome kako jedu sladoled na suncu, majica im je mokra, a osoba nasuprot nelagodno se smije. Ova fobija napada većinom pretile muškarce stare izmedu 45 i 54 godine.
Manje uobičajena, ali malignija varijanta je alter aquadormophobia kod koje bolesnici strahuju od trenutka buđenja, pri čemu otkriju da su nehotice zaspali na ramenu suputnika, te poslije slinili po njemu. Prije nekoliko godina u jednoj "vizionarskoj željezničkoj kompaniji" , naravno u SAD-u, a gdje bi drugo, pokrenuta je kampanja izdavanja bedževa sa natpisom "Probudi me na mojoj stanici" koji su bili dostupni putnicima sklonim spavanju, te zatim s natpisom "Molim vas probudite me ako hrčem" te čak "Molim vas udarite me ako slinim"

Halitophobia - strah da Vam smrdi iz usta

Halitophobia
strah da Vam smrdi iz usta

(podrijetlo, izved.: halitus - dah)
To je jedan od onih strahova koji su skloni proteći neliječeni, većinom zato jer ga bolesnici ne žele priznati. Simptomi uključuju stalno postavljanje dlana preko usta, iza čega slijedi oštar zadah, obično prije izlaska. Neki bolesnici stalno mumljaju, kao domino efekt, zbog pokušaja da razgovaraju bez prevelikog otvaranja usta. Mnogi pokazuju pretjeranu sklonost prema mentol bombonima. Halitofobi često više strahuju od činjenice da bi svatko mogao znati kako im smrdi iz usta nego od činjenice da im smrdi iz usta. Halitofob primjećuje da ljudi, kada s njim razgovaraju, iako ih on gleda u oči, drže lice okrenuto na lijevu ili desnu stranu od njegovog. Vrlo čudno. Ironično, kada halitofob primjeti zadah iz usta kod drugih ljudi, ne kaže im to.

Duxophobia

Duxophobia
strah od vlastitog šefa

(podrijetlo, izved.: dux-zapovjednik)
Bez obzira na to koliko se slažete sa svojim šefom ili se ponosite vašim posebnim odnosom, vi nikada nemožete zaista biti prijatelji. Uvijek postoji mogućnost da je jednog dana Vaš šef "ustao na lijevu nogu". Bilo što može utjecati na mišljenje koje šef ima o vama: automobil koji vozite, rasprava koju je imao sa svojom partnericom, način na koji ste rekli "dobro jutro". Kao posljedica toga većinu radnih odnosa zaokuplja duksofobija. U umjerenom obliku je savladiva, dapače, neki bi rekli i da je zdrava. U prekomjernom obliku može dovesti do svakojakih problema.

Holusophobia

Holusophobia
strah od povrća

(podrijetlo, izved.: holus-povrće; diabolus-đavao)
Ova bolest obično počinje u djetinjstvu i često je aktivira situacija u kojoj roditelji tjeraju dijete da pojede cijeli tanjur hrane zelene boje. Ponekad ta zgoda može proći bezazleno. Međutim, ako je u pitanju povrće vrste holus diabolus (koje uključuje kupus, špinat, švedsku repu, itd) dijete može ostati s dugoročnim, iako potencijalno izlječivim slučajem holusofobije. Začuđujuće, holusofobija ne spriječava osobu da postane vegetarijanac. Zabilježeno je nekoliko slučajeva, često u studenata, koji su izgleda preživljavali na dijeti od pomfrita (za većinu holusofoba krumpiri se ne svrstavaju u povrće), graha i prepečenaca.

Exuerphobia

Exuerphobia
strah od svlačenja

(podrijetlo, izved.: exuere - skinuti/svući)
Za većinu liječnika ovu fobiju je najlakše dijagnosticirati, jer pacijenti odbijaju dopustiti da ih se pregleda. Taj strah bi također lako razumjeli, da nije činjenice što mnogi bolesnici koji tvrde da nisu u stanju skinuti slojeve odjeće kada su svijetla gotovo prigušena, jesu pak isti oni ljudi koji nastavljaju po kući šetati goli. Liječnici ne mogu učiniti puno za prosječnog eksuerfoba, osim preporuke da pokušaju pojačati centralno grijanje. Ne smije se zamijeniti s nudufobijom.

Insistophobia

Insistophobia
strah od parkiranja

Jedna od nekolicine fobija koja je više ženska nego muška ali neznatno (po procjeni samo 20% žena boluju od straha od parkiranja od postotka muškaraca). Ime preuzima od latinske riječi za "zaustavljanje". Intrigantno je što ista riječ može značiti pritisnuti ili nastaviti, tako da možda u tome leži problem. Skoro svi insistofobi poboljšavaju svoj automobil nabavljanjem novih parkirnih senzora koji ispuštaju zvučni signal ako ste u blizini drugog automobila ili nekakve prepreke. Za insistofobe se ne radi o tome da oni to ne mogu učiniti. Nekada su mogli vrlo često. Radi se samo o tome da u nekoj točki, samo jedanput, vjerojatno, to nisu napravili i odonda nema veze da li su mogli ili ne. Pogotovo kada se uzme u obzir uski prostor za parkiranje, prometna cesta i ljude koji Vas promatraju dok vi polako gubite živce. Insistofobi su skloni ne koristiti svoj automobil kad god mogu i radije koriste javni prijevoz.