Diveruphobia

Strah od priznavanja istine

(podrijetlo, izved.:dicere-reći; verum-istina)
Svi smo mi u nekom trenutku odbili priznati da smo pogriješili, tjerajući sami sebe u slijepu ulicu argumenata te odbijajući prihvatiti jedini put van. To nije diverufobija. To je samo tvrdoglavost. Istinska diverufobija očituje se puno štetnijim navikama. Sredovječni muškarac, primjerice, očajnički želeći izgledati mladoliko, noseći neprikladne marke odjeće i pokušavajući koristiti jezik ulice, osim što je potencijalan senekofob, nedvojbeno je i diverufob. Vladini ministri mogu postati diverufobni, često i prije nego što napuste dužnost. Jedanput kada čuju kako premijer u javnoj izjavi daje svoju "punu i bezuvjetnu potporu", fobija počinje djelovati. Premijer se i dalje bori u očajničkom pokušaju da porekne ili ponekad ponovo definira istinu o određenom problemu, povremeno koristeći svoju djecu ili obitelj kao kazališne rekvizite. Srećom, njihova diverufobija obično je privremena.