Civiliphobia - strah od političara

Civiliphobia - strah od političara

(podrijetlo, izved.: civilis-politički; versare-pričati nadugo i naširoko)
Jedan od prijateljskih strahova, fobija koja je narasla eksponencijalno od kasnih šezdesetih godina prošlog stoljeća. Često se šaljivo kaže kako će u bilo kojem slučajnom istraživanju od troje ljudi, dvoje biti civilifobi, a treći političar. Simptomi uključuju visoku razinu skeptičnosti, averziju prema televizijskom programu u nedjelju u doba ručka i čestu želju za odmorom tijekom parlamentarnih izbora. Poznato je da se neki kronični bolesnici grčevito trzaju u blizini stranačkih bedževa. Devedesetih godina prošlog stoljeća otkrivena su dva nova poremećaja na Sveučilišti Angel (prije Islington Tech): civiliphobia nova labor, kod koje se ne strahuje samo od političara već i od cijele pratnje i od tajne službe, i civiliphobia verso, koja kod bolesnika može prouzročiti napad vrtoglavice.

Halitophobia - strah da Vam smrdi iz usta

Halitophobia
strah da Vam smrdi iz usta

(podrijetlo, izved.: halitus - dah)
To je jedan od onih strahova koji su skloni proteći neliječeni, većinom zato jer ga bolesnici ne žele priznati. Simptomi uključuju stalno postavljanje dlana preko usta, iza čega slijedi oštar zadah, obično prije izlaska. Neki bolesnici stalno mumljaju, kao domino efekt, zbog pokušaja da razgovaraju bez prevelikog otvaranja usta. Mnogi pokazuju pretjeranu sklonost prema mentol bombonima. Halitofobi često više strahuju od činjenice da bi svatko mogao znati kako im smrdi iz usta nego od činjenice da im smrdi iz usta. Halitofob primjećuje da ljudi, kada s njim razgovaraju, iako ih on gleda u oči, drže lice okrenuto na lijevu ili desnu stranu od njegovog. Vrlo čudno. Ironično, kada halitofob primjeti zadah iz usta kod drugih ljudi, ne kaže im to.

Exittophobia - strah da Vam je pimpek mali

Eksiturofobija - strah da Vam je pimpek mali

(podrijetlo: pogr.:exilis-mali ili jadan;turris-toranj)
Svaki muškarac na planetu bolovao je u određenom trenutku od eksiturofobije. Kako definicija sugerira, to je isključivo muški poremećaj za koji postoji jedan poznati lijek: seks. Za većinu eksiturofoba on je dovoljan, jer dokazuje da je njihov instrumenta nuptiae ne samo u dobrom radnom stanju, već, zapravo, niti neobavlja posao tako loše. Tužno, neznatna manjina smatra da pati od grafikoizofobije (strah od seksa jer Vam je pimpek mali) a obično su to posrednici za prodaju nekretnina i prometnici.

Finchartaphobia - strah da će ponestati toalet papira

Finchartaphobia
strah da će ponestati toalet papira

(podrijetlo: izved.: finire-okončati; chartae-listovi papira)
Neki liječnici odbijaju priznati da finhartafobija postoji, jer kako oni kažu, u najboljem slučaju je to slutnja i nitko se zapravo ne boji da će ponestati zahodskog papira. Pogrešno. Razmislite: na neprijateljskom ste teritoriju (u tuđoj kući) i upravo ste obavili veliku nuždu. Tek onda shvatite da je ostala samo određena količina toaletnog papira. stoga ga počinjete presavijati radije nego gužvati. Racionirate strogo, dva komada za svaki put i pažljivo s njim. ako se situacija pogorša, razdjeljujete papir u dva sloja. Ako baš imate peh da stižu "pojačanja" (kako grupe za samopomoć nazivaju drugi dio isporuke koja dolazi iz pozadine), onda će Vam biti jako drago što ste naučili kako pažljivo razdvojiti i koristiti kartonsku rolicu na kojoj je namotan toaletni papir.

Pa se onda pitamo Finhartafobija? Ne postoji? Koja glupost?

Exercitophobia - strah od vježbanja

Exercitophobia - strah od vježbanja

Ne smije se brkati s lijenošću jer exercitophobia ima korijene u uvjerenju da je vježbanje drevna umjetnost i da ga je najbolje prepustiti stručnjacima. Eksercitofobi se najčešće prepoznaju na poslu, budući da su skloni imati duhovite natpise iznad radnog stola, s izrekama poput "Volim posao mogu ga gledati satima"Zanimljivo jedna od uobijačenih nuspojava eksercitofobije je cjelokupno stručno znanje o tome kako se pojedini sport treba igrati, financirati, upravljati i voditi, od terena naviše, a osobito nogomet. Začudo, ta osobita nuspojava obično ide ruku pod ruku s medicinskim stanjem koje spriječava bolesnika da doista sudjeluje u sportu.