Abcelofobija - strah od napuštanja zahodske kabine.

Abcelofobi obično smatraju da simptomi počinju kad u zahodskoj kabini čuju kako ulazi njihov nadređeni. "Velika želja za anonimnošću" tjera ih da ostanu u zahodskoj kabini onoliko dugo koliko je potrebno da  "put bude čist". Mnoge abcelofobe zadržava strah da će morati otvoreno preuzeti krivicu za ogavni smrad. 

Ako su dovoljno sretni da nadređenog sretnu prije odlaska u toalet pokušavat će glumiti kako su navratili u toalet onako usput. Zadržavat će se ispred ogledala i odgađati odlazak u zahodsku kabinu sve dok sve osobe napuste toalet. 

Preporučavamo naš Web Magazin  Zanimljivosti u prolazu

Heliofobija – strah od sunca poznatu pod nazivom i vampirsko ludilo

Heliofobija utječe na stotine ljude, a stručnjaci kažu da postaje sve popularnija zbog toga što se mnogi boje raka kože. Oni koji pate od heliofobije izbjegavaju sunce pod svaku cijenu, te se na njih gleda kao na “noćne ptice”. Užasavaju se danjeg svijetla i drže se što tamnijih prostora. 

Često su u podrumima i provode jako puno vremena u kući. Televizija, filmovi, a posebice priče o vampirima su pomogli u širenju heliofobije.

U mnogim kulturama heliofobija se smatrala znakom da je netko zaista vampir. Pa vjerujemo da i svo ono ludilo za Sumrakom igra svoju ulogu u širenju ove fobije.

Zanimljivi Blogovi:

• Zdravlje

• Imunitet ljudskog organizma

• Bolesti i prirodni lijekovi

Bananofobija

Kalijem bogate banane, zbog svog okusa, ali i zdravstvenih pogodnosti, veoma su poželjna vrsta voća, ali za neke, jesti banane ili biti u njihovoj blizini predstavlja pravu traumu. Da, istina je i ne govorimo o ljudima koji odstranjuju bananu iz voćne salate zato što im se ne sviđa, već o osobama koje imaju strah od banana, poremećaj poznat kao bananofobija.

Prema magazinu “Vice”, neke osobe imaju toliki strah od žutih banana da ne mogu čak ni proći pored police u kojoj se nalaze banane u supermarketu. To je isto kao i mnoge druge fobije, arahnofobija (strah od pauka), agorafobija (strah od boravka u pretrpanim mjestima), te poremećaj koji paralizira, ofiofobija ili strah od zmija.

“Vice” izvještava da je ovaj strah uglavnom posljedica lošeg iskustva iz djetinjstva, kada roditelji prisilno pokušavaju da hrane djecu bananama. Tako miris, kora ili gledanje drugih kako jedu banane kasnije kod djece izazivaju neugodan osjećaj u želucu, mučnine i gušenje koje, ako se ne poduzme nešto, s vremenom eskalira. Neki reaguju napadima panike, a mnogi ne mogu ni boraviti u istoj prostoriji gdje su banane.

Banane nisu jedina vrsta namirnice koja izaziva ekstremnu fobiju. Postoji širok spektar strahova od hrane, najčešće kod djece, popraćenih anksioznošću, napadima plača i povraćanja. Studija koju je Žurnal terapijskog ponašanja i eksperimentalne psihijatrije objavio 2002. godine potvrđuje da strahove od hrane ili averziju na hranu ne treba olako shvatati. Iako su mnoge druge fobije opisane u liječničkoj literaturi, možda nijedna nema ozbiljne zdravstvene posljedice kao fobija od hrane, jer prekomjeran, stalan strah i izbjegavanje žvakanja ili gutanja hrane, odnosno pića, nikako nisu pogodni za zdravlje, objašnjava izvještaj.

Neki strahovi mogu dovesti do čak ozbiljnijih problema. Poremećaji hranjenja generalno se javljaju kod oko 25 % djece, pa mogu uzrokovati značajan gubitak tjelesne težine, različite zdravstvene probleme, te poremećaje u razvoju i ponašanju, kao što je bulimija i anoreksija.

Arcaphobia fobija

strah od korištenja bankomata krajem mjeseca


(podrijetlo, izved: arca - sef ili riznica)

Arkafobija se najčešće razvija tijekom studenstskih godina kad kartica za bankomat manje označava sredstvo za pristup novcu, a više trofej koji simbolizira odraslu dob. Loše gospodarenje sredstvima, sastavni dio studenstske prisege, često ima za posljedicu prve znakove arkafobije.

Ako tu bolest ponesete sa sobom u kasniji život, simptomi mogu biti okrutni. Bolesnici imaju običaj ne odlučiti se za bankomat ispred kojeg je red, a sigurno nikad neće koristiti bankomat u trgovini. Ako arkafob doista mora učiniti zaokret od 180 stupnjeva s bankomata u kojem nema novca, često ga je moguće čuti kako psuje prije mrmljanja nečega.
U konačnici, jedini lijek je kontrolirati svoj novac, što je za arkafobe jednako bilježenju broja udaha koji učine svaki mjesec, a da ne prijeđu deset tisuća, to se neće nikada dogoditi. Nevjerojatno, tvrdi se da je milijunski vlasnik trkaćih konja, Aga Sahga, pomalo arkafob, te otuda imena njegovih konja (Nedovoljna sredstva, zatim trostruki pobjednik konjičkog derbija u Epsomu, Obratite se banci). Arkafobi obično u siječnju spavaju zimski san.

Fortunophobia

Strah (fobija) da će vaši brojevi biti izvučeni na lotu ili lutriji ako ne uplatite listić.

(podrijetlo, izved.: fortuna-sreća; bihebdomas-dvaput tjedno)

To je okrutna fobija. Kao što i samo ime kaže (fortunofobija doslovno znači strah ,fobija, od sreće, a ne kako se često prikazuje, strah, fobija, od sudbine), postoji samo jedan djelotvoran način njezinog liječenja, a taj je korištenjem recepta koji kaže : "Svaki tjedan uplatiti lutriju". Stvarno nema druge nade. Možete pokušati s naglim odvikavanjem te hrabro odbiti igrati brojeve koje ste koristili zadnjih deset godina, na osnovu čudnog algoritma obiteljskih rođendana usađenih u vašem mozgu. Unutar jednog tjedna biste mogli biti izliječeni. Naravno., možete također biti i barska mušica, s čašicom u ruci, i bilo kojeg pijanca koji želi slušati zabavljati pričom o "tjednu kada niste igrali". Stvarno težak slučaj.

Calvophobia - stah (fobija) od ćelavljenja

(podrijetlo, izved.: calvus - ćelav)

Nije iznenađujuće da je ovo isključivo muški strah. Ako želite pronaći kalvofoba otiđite do ogledala : obično je ondje, češlja se kako bi provjerio kakvo je trenutno stanje stvari. Mnogi su kalvofobi proveli godine posjećujući frizera, a izgovarajući riječi: "Ma samo podšišati, molim!", prije nego su konačno priznali svoju bolest. Često traže da kući ponesu ošišane pramenove, navodno kao podsjetnik, no, zapravo se nadaju da će ih dati na kriogeno zamrzavanje u slučaju da trihologija bude ikada dostupna u primarnoj zdravstvenoj zaštiti. Slijedeća faza je "operi i ne idi", tijekom koje bolesnik provede neumjereno dugo vremena zureći u dlake koje su ispale nakon pranja kose.U toj točki, kalvofobi kreću jednim od dva smera: ili slijede sistem Češljanja Ostatka Duže Kose Preko Ćelavog Dijela Glave ili odluče promijeniti obrnuti stil nenošenja donjeg veša (tzv. Obrnuti commando) te ne nose ništa na glavi.

Diveruphobia

Strah od priznavanja istine

(podrijetlo, izved.:dicere-reći; verum-istina)
Svi smo mi u nekom trenutku odbili priznati da smo pogriješili, tjerajući sami sebe u slijepu ulicu argumenata te odbijajući prihvatiti jedini put van. To nije diverufobija. To je samo tvrdoglavost. Istinska diverufobija očituje se puno štetnijim navikama. Sredovječni muškarac, primjerice, očajnički želeći izgledati mladoliko, noseći neprikladne marke odjeće i pokušavajući koristiti jezik ulice, osim što je potencijalan senekofob, nedvojbeno je i diverufob. Vladini ministri mogu postati diverufobni, često i prije nego što napuste dužnost. Jedanput kada čuju kako premijer u javnoj izjavi daje svoju "punu i bezuvjetnu potporu", fobija počinje djelovati. Premijer se i dalje bori u očajničkom pokušaju da porekne ili ponekad ponovo definira istinu o određenom problemu, povremeno koristeći svoju djecu ili obitelj kao kazališne rekvizite. Srećom, njihova diverufobija obično je privremena.

Ceterinfanophobia

strah od tuđe djece

(podrijetlo, izved.: ceter-drugi; infans-dijete)

Ovaj povremeni strah napada sve razine društva: samce, oženjene. one bez djece, blagoslovljene, itd. Trebalo bi također reći kako nije moguće patiti od ceterinfanofobije zbog vlastite djece, ona su bezprijekorna i od njih ne treba strahovati. Od njih može strahovati netko drugi. To je glavna osobina podvojenosti ceterinfanofobije: tuđa djeca su nepristojna, vaša su samo živahna, tuđa djeca pokušavaju naneti teške tjelesne ozljede, vaša se vole igrati malo grublje. I tako dalje. Bolesnici se često mogu prepoznati po ukočenom osmijehu, koji nose poput oklopa protiv napadnog sedmogodišnjaka koji je upravo rekao nešto bolno i istinito o njima.

Ventignophobia

Strah da ste glasno prdnuli dok ste slušali muziku sa slušalicama na ušima
(podrijetlo, ventus - vjetar; igarus - nesvjestan čega)

Iz iste obitelji fobija kao i fortavokofobija, ta društveno kobna bolest kao i mnoge slabo poznate fobije često napada bolesnika dok putuje. Simptomi uključuju paranoju zbog učestalih potajnih pogleda suputnika i neobjašnjiv osjećaj krivice. Psiholozi također imaju izreku: "Svim sredstvima izlječi ventignofoba, ali prvo otvori prozor"

Parensophobia

Strah od roditeljstva
(podrijetlo, izved.: parens - roditelj)
Većina ljudi ni ne zna da ta fobija postoji dok ih ne pogodi. Nekada ih nemože pogoditi godinu dana nakon rođenja njihovog "malog anđela", onda iznenada, BUM, i tu je. Uobičajene misli uključuju: "Čekaj malo, nisam dovoljno zreo(-la) da učinim pravu stvar za ovo malo stvorenje, nisam dovoljno razuman (-na) da ga čuvam od nevolje, nisam ODRASTAO (-LA). Kao s većinom bolesti, žene su im daleko više dorasle nego muškarci. Žene misle: "Čudno" u trajanju od samo nekoliko sekundi i onda zaborave na to. Kod muškaraca se ta fobija često može zamijeniti s krizom srednjih godina, a uistinu nekad i jest kriza srednjih godina. Klasični muški parensofob obično će svoju bebu u sjedalici pokušati nositi svuda sa sobom: u teretanu, trgovine, kafiće, itd. Liječnici ne znaju što liječi parensofobiju. Sve što znaju jest da se nešto dogodi i jednog dana je jednostavno nema.

Depoconchophobia

strah od poklapanja telefona

(podrijetlo, izved.: deponere - spustiti; concha - školjka)
Zahvaljujući telefonskim sekretaricama depokonhofobija je rijetka. Taj nemilosrdan užas prikiva žrtve za slušalicu učinkovitije čak i od automatske linije za pomoć. Depokonhofobi strahuju da osoba koju zovu može odgovoriti bilo kada unatoč činjenici da je telefon zvonio beskrajno dugo. I tako oni strahuju spustiti slušalicu. Mnogi čuju sablasne odgovore, uvjereni da je netko dignuo slušalicu odmah nakon što su oni spustili. Istog trenutka ju vraćaju na uho uz optimističan "Halo". Poseban tip je Daveyjeva depokonhofobija: strah od spuštanja slušalice dok ste na čekanju (naziv je dobila po čovjeku koji je prvi otkrio bolest kada je 1972. godine ostao na čekanju na telefonskim informacijama preko tri godine).
Kronični bolesnici neće staviti morsku školjku na uho iz straha da će ih more staviti na čekanje te im se ubrzo javiti. Depoconchophobia je pridruženi strah, uobičajen među korisnicima mobitela, da niste stisnuli gumb za završetak poziva. Bolesnici će brzo otrpjeti nekoliko minuta tišine, ušutkujući sve na vidiku prije nego budu uvjereni kako je sigurno nastaviti razgovarati.

Donoculophobia

strah od gledanja u oči

(podrijetlo, izved.:donare-dati; oculus-oko;schola-škola; foetere-smrdjeti; male-loš; muntius-novosti)
Samo mali dio društva doživi donokulofobiju u najčišćem obliku, kao jednostavan, neobjašnjiv strah gledanja u oči, uslijed kojeg bolesnik zuri u strop dok razgovara s nekim, ili alternativno, stalno pretražuje pogledom pod kao da je izgubio nešto. Ipak, u većini slučajeva, donokulofob pati od blažeg oblika bolesti. Bolesnici koji pate od oblika donoculophobia foetia plaše se gledanja u oči zbog odvratnog smrada kojeg su upravo stvorili. Pacijenti koji boluju od donoculophobia malnuntije muče se jer su nositelji loših vijesti. Schola donoculophobi strahuju od gledanja nastavnika u oči. Gledanje u oči podsjeća nastavnika na njihovo postojanje, a nakon toga i na njihovu dostupnost za odgovaranje na naredno pitanje. Nema nikakve sličnosti s okuviafobijom

Aquadormophobia

strah od slinjenja dok spavate u vlaku

Kao što će uvidjeti poznavaoci latinskog jezika ova fobija je dobila ime od spajanja riječi Dormio (sve što ima veze sa spavanjem) i Aqua ( sve što ima veze, u ovom slučaju, s neugodnomn dužinom pljuvačke)
Istinski okrutan aspekt akvadormofobije potječe od činjenice da se ona ne može spriječiti. Točno u trenutku kad bi njihov strah trebao početi djelovati, bolesnici zaspu. Vrlo brzo sanjaju ugodan san o tome kako jedu sladoled na suncu, majica im je mokra, a osoba nasuprot nelagodno se smije. Ova fobija napada većinom pretile muškarce stare izmedu 45 i 54 godine.
Manje uobičajena, ali malignija varijanta je alter aquadormophobia kod koje bolesnici strahuju od trenutka buđenja, pri čemu otkriju da su nehotice zaspali na ramenu suputnika, te poslije slinili po njemu. Prije nekoliko godina u jednoj "vizionarskoj željezničkoj kompaniji" , naravno u SAD-u, a gdje bi drugo, pokrenuta je kampanja izdavanja bedževa sa natpisom "Probudi me na mojoj stanici" koji su bili dostupni putnicima sklonim spavanju, te zatim s natpisom "Molim vas probudite me ako hrčem" te čak "Molim vas udarite me ako slinim"

Aperepiphobia

Aperepiphobia
- strah od otvaranja elektroničke pošte

(podrijetlo, izved.: aperire-otvoriti; epistula-pismo)
Aperepifobi su ljudi koji strahuju od bilo kakve elektroničke pošte, od obične neželjene pošte do važnijih stvari koje im šalje njihov nadređeni. Oni se jednostavno boje nepoznate prirode dotad neotvorenih poruka. Elektronička pošta može biti sjajna, odavno izgubljeni prijatelji ponovo stupaju u kontakt. Ipak na našim radnim mjestima na kojima dominiraju računala, i gdje će ti osoba koja zuri u tebe za stolom nasuprot tvoga veselo poslati elektroničko pismo kako bi te zamolila da joj dodaš spajalice , elektronička pošta može usmjeriti dosta smeća: obavijestiti o poslovima za koje ti šef kaže da ih moraš obaviti, obavijestiti o poslovima za koje ti šef kaže da ih nisi obavio, obavijestiti o poslovima u vezi kojih ti šef kaže kako uskoro nećeš imati što raditi ako ih ubrzo nedovršiš. Stoga sažalite se nad aperepifobom koji začuje "ping" zvuk e-maila koji je stigao i osjeti trnce kako se spuštaju niz kralježnicu. Budite ljubazni prema njima. Možda biste im mogli poslati e-mail.

Civiliphobia - strah od političara

Civiliphobia - strah od političara

(podrijetlo, izved.: civilis-politički; versare-pričati nadugo i naširoko)
Jedan od prijateljskih strahova, fobija koja je narasla eksponencijalno od kasnih šezdesetih godina prošlog stoljeća. Često se šaljivo kaže kako će u bilo kojem slučajnom istraživanju od troje ljudi, dvoje biti civilifobi, a treći političar. Simptomi uključuju visoku razinu skeptičnosti, averziju prema televizijskom programu u nedjelju u doba ručka i čestu želju za odmorom tijekom parlamentarnih izbora. Poznato je da se neki kronični bolesnici grčevito trzaju u blizini stranačkih bedževa. Devedesetih godina prošlog stoljeća otkrivena su dva nova poremećaja na Sveučilišti Angel (prije Islington Tech): civiliphobia nova labor, kod koje se ne strahuje samo od političara već i od cijele pratnje i od tajne službe, i civiliphobia verso, koja kod bolesnika može prouzročiti napad vrtoglavice.

Halitophobia - strah da Vam smrdi iz usta

Halitophobia
strah da Vam smrdi iz usta

(podrijetlo, izved.: halitus - dah)
To je jedan od onih strahova koji su skloni proteći neliječeni, većinom zato jer ga bolesnici ne žele priznati. Simptomi uključuju stalno postavljanje dlana preko usta, iza čega slijedi oštar zadah, obično prije izlaska. Neki bolesnici stalno mumljaju, kao domino efekt, zbog pokušaja da razgovaraju bez prevelikog otvaranja usta. Mnogi pokazuju pretjeranu sklonost prema mentol bombonima. Halitofobi često više strahuju od činjenice da bi svatko mogao znati kako im smrdi iz usta nego od činjenice da im smrdi iz usta. Halitofob primjećuje da ljudi, kada s njim razgovaraju, iako ih on gleda u oči, drže lice okrenuto na lijevu ili desnu stranu od njegovog. Vrlo čudno. Ironično, kada halitofob primjeti zadah iz usta kod drugih ljudi, ne kaže im to.

Exittophobia - strah da Vam je pimpek mali

Eksiturofobija - strah da Vam je pimpek mali

(podrijetlo: pogr.:exilis-mali ili jadan;turris-toranj)
Svaki muškarac na planetu bolovao je u određenom trenutku od eksiturofobije. Kako definicija sugerira, to je isključivo muški poremećaj za koji postoji jedan poznati lijek: seks. Za većinu eksiturofoba on je dovoljan, jer dokazuje da je njihov instrumenta nuptiae ne samo u dobrom radnom stanju, već, zapravo, niti neobavlja posao tako loše. Tužno, neznatna manjina smatra da pati od grafikoizofobije (strah od seksa jer Vam je pimpek mali) a obično su to posrednici za prodaju nekretnina i prometnici.

Finchartaphobia - strah da će ponestati toalet papira

Finchartaphobia
strah da će ponestati toalet papira

(podrijetlo: izved.: finire-okončati; chartae-listovi papira)
Neki liječnici odbijaju priznati da finhartafobija postoji, jer kako oni kažu, u najboljem slučaju je to slutnja i nitko se zapravo ne boji da će ponestati zahodskog papira. Pogrešno. Razmislite: na neprijateljskom ste teritoriju (u tuđoj kući) i upravo ste obavili veliku nuždu. Tek onda shvatite da je ostala samo određena količina toaletnog papira. stoga ga počinjete presavijati radije nego gužvati. Racionirate strogo, dva komada za svaki put i pažljivo s njim. ako se situacija pogorša, razdjeljujete papir u dva sloja. Ako baš imate peh da stižu "pojačanja" (kako grupe za samopomoć nazivaju drugi dio isporuke koja dolazi iz pozadine), onda će Vam biti jako drago što ste naučili kako pažljivo razdvojiti i koristiti kartonsku rolicu na kojoj je namotan toaletni papir.

Pa se onda pitamo Finhartafobija? Ne postoji? Koja glupost?

Exercitophobia - strah od vježbanja

Exercitophobia - strah od vježbanja

Ne smije se brkati s lijenošću jer exercitophobia ima korijene u uvjerenju da je vježbanje drevna umjetnost i da ga je najbolje prepustiti stručnjacima. Eksercitofobi se najčešće prepoznaju na poslu, budući da su skloni imati duhovite natpise iznad radnog stola, s izrekama poput "Volim posao mogu ga gledati satima"Zanimljivo jedna od uobijačenih nuspojava eksercitofobije je cjelokupno stručno znanje o tome kako se pojedini sport treba igrati, financirati, upravljati i voditi, od terena naviše, a osobito nogomet. Začudo, ta osobita nuspojava obično ide ruku pod ruku s medicinskim stanjem koje spriječava bolesnika da doista sudjeluje u sportu.

Duxophobia

Duxophobia
strah od vlastitog šefa

(podrijetlo, izved.: dux-zapovjednik)
Bez obzira na to koliko se slažete sa svojim šefom ili se ponosite vašim posebnim odnosom, vi nikada nemožete zaista biti prijatelji. Uvijek postoji mogućnost da je jednog dana Vaš šef "ustao na lijevu nogu". Bilo što može utjecati na mišljenje koje šef ima o vama: automobil koji vozite, rasprava koju je imao sa svojom partnericom, način na koji ste rekli "dobro jutro". Kao posljedica toga većinu radnih odnosa zaokuplja duksofobija. U umjerenom obliku je savladiva, dapače, neki bi rekli i da je zdrava. U prekomjernom obliku može dovesti do svakojakih problema.